Čovjek izađe na ulicu i mahne taksiju. Istog momenta taksi se zaustavlja pored njega, otvaraju se vrata, a taksist kaže:
- Savršen tajming! Isto kao Miloš.
Putnik: - Tko?
Taksist: - Miloš Đumić... To je čovjek koji je uvijek sve radio u pravo vrijeme. Baš kao što sam ja naišao upravo kada ste vi digli ruku, tako se Milošu sve u životu dešavalo u savršeno vrijeme.
Putnik: - Nitko nije savršen.
Taksist: - To ne važi za Miloša Đumića. Bio je izvanredan atletski građen tip. Mogao je osvojiti Grand Slam u tenisu. Mogao je igrati golf sa profesionalcima. Pjevao je kao slavuj, plesao je kao zvijezda sa Broadway-a, a da ste ga čuli kako svira klavir! Bio je nevjerojatan momak.
Putnik: - Izgleda da je stvarno bio izvanredan čovjek.
Taksist: - Aa, nije to ništa, ima još! Pamtio je kao kompjutor. Pamtio je svačiji rođendan. Znao je sve o vinima, koje jelo naručiti i kojom vilicom ga jesti. Mogao je da popravi sve. Ne kao ja. Ja zamijenim osigurač, a pola ulice ostane bez struje. Ali Miloš Đumić je sve radio kako treba.
Putnik: - Pa stvarno je bio nevjerojatan!
Taksist: - Uvijek je znao najbrži put kroz prometnu gužvu. Ne kao ja, ja se uvijek zaglavim, ali Miloš nikad nije pogriješio i uvijek je znao kako postupati sa ženama. Nikada im nije proturječio, čak i kad nisu bile u pravu... uvijek je bio savršeno obučen, a cipele su mu uvijek bile savršeno izglancane. Bio je savršen čovjek! Nitko se ne može
usporediti s Milošem Đumićem.
Putnik: - Interesantan lik. Kako ste ga upoznali?
Taksist: - Ja ga nikada nisam sreo. Umro je, a ja sam se oženio njegovom jebenom udovicom...
