Analiza
Šta su pokazali Real i Barca prije pojave Messija
Marc Andre ter Stegen je u vrtoglavom El Clasicu skupio 12 odbrana, a to je brojka s kojom se mogu pohvaliti i rukometni golmani. Zinedine Zidane i Luis Enrique su igrali šaha i u ključnim trenucima lako prodavali figure. Sergio Ramos je podsjetio da u "utakmici svih utakmica" mora biti vatre, sudije da znaju zaspati, a Cristiano Ronaldo da nekad zna zakazati. Hitna je opet imala posla na tribinama. Ali, sve je to sinoć imalo rok trajanja, svi su trajali do još jednog ukazivanja Lea Messija, jer tad ni hitna ne pomaže. 
Ramos je sinoć krvničkim startom nad Messijem dobio svoj 22. crveni karton u karijeri. Messi je ustao i do kraja meča, baš u "Ramosovom vremenu", postigao svoj 23. gol protiv Real Madrida u karijeri. Taj dvoboj brojki govori mnogo.U sezoni u kojoj se polemiše o tome da li je Messi na svom nivou, Argentinac je postigao 47 golova i podijelio 17 asistencija u 46 odigranih utakmica. I ovdje brojke sasvim dovoljno govore.
Messi, Messi, Messi...Usput, Messijev gol za Barceloninih 3:2 protiv Real Madrida na stadionu Santiago Bernabeu njegov je 500. gol u dresu katalonskog diva. Za historiju, za pobjedu, za ostanak u utrci za titulu La Lige.
A toliko je Leo želio odlučiti meč i podsjetiti da je genijalac. Šest prethodnih sudara protiv Reala završavao je bez pogotka, još uvijek ga je bolio šamar od Juventusa i podvaljivanje Miralema Pjanića, kao i Marcelov lakat, dosadilo mu je više slušati priče da gubi magiju i samo se pitao šta ga čeka ako Real izvuče remi sa igračem manje. Sudbina mu je podarila da improvizirani Barcelonin desni bek Sergi Roberto pretrči pola terena i više od pola Realovog tima, da Andre Gomes napravi ne toliko komplikovan pas, ali vjerovatno njegov najbolji pas od dolaska u Barcelonu za klinički ludih 35 miliona eura, te da Jordi Alba konačno podsjeti koliko je sjajan lijevi bek. Za ostalo se on pobrinuo.
Messijeva lična karta kaže da će on 24. juna proslaviti 30. rođendan, a njegov CV se pita je li neko pogriješio pri unošenju podataka koji govore o rekordima i ordenjima. Za kritičare sve što kazuju ti podaci je malo, ali ono što Messija i čini genijalcem i šampionom jeste da je i za njega sve to – malo. Uvijek može još, uvijek pokazuje da može još.
Prije njegovog pogotka u 92. minuti, prije tog pečata genijalca, Messi je postigao još jedan gol i to sa maramicom u ustima. Maramica je zaustavljala krv načetu Marcelovim laktom, ali Messija ništa nije moglo zaustaviti.
On je sinoć po ko zna koji put sve taktičke analize, sve sudijske greške, sve predstave preostalih momaka na terenu gurnuo u stranu, ali mi ćemo ipak se podsjetiti na dešavanja koja smo gledali prije pojave Messija.
Zidane zbog Albe brzo mijenjao Baleovu uloguReal Madrid je u meč 33. kola La Lige ušao kao prvoplasirani tim tabele sa tri boda viška i utakmicom manje od Barcelone. Značilo je to da pobjeda Galacticosa skoro sigurno garantuje i titulu, da je remi također ogroman za Real, a da je pobjeda Barcelone najava mrtve utrke.
Zinedine Zidane je na teren, barem prema nacrtu koji emituju TV kuće, poslao ekipu u formaciji 4-3-3 (Navas – Carvajal, Nacho, Ramos, Marcelo – Casemiro, Modrić, Kroos – Bale, Ronaldo, Benzema). To je, međutim, na terenu izgledalo mnogo drugačije.
Bale je prikazan kao desno krilo, ali je utakmicu počeo na lijevoj strani, a Real je u fazi napada zaista igrao u formaciji 4-3-3 s tim da je Ronaldo uglavnom boravio desno pri čemu se nije mnogo izvlačio uz aut-liniju. Defanzivno je Real igrao u formaciji 4-4-2 sa Modrićem na desnoj strani, Casemirom i Kroosom u srcu veznog reda i Baleom lijevo.
Pošto takva postavka nije trajala dugo – svega 10 minuta nakon čega je Bale prešao desno i u defanzivi čuvao Albu, dok su Casemiro i Modrić bili u srcu veznog reda, a Kroos na lijevoj strani – teško je procijeniti šta je bila Zidaneova početna zamisao. Vjerovatno je grupisanjem igrača na lijevoj strani nastojao izolirati Carvajala koji je istrčavao sa desnog beka nadajući se da Alba i Paco Alcacer to neće adekvatno zatvoriti. U drugoj minuti je Carvajal uspio u tome i Real je nakon njegovog centaršuta tražio penal pošto je Umtiti startovao nad Ronaldom koji je pao u kaznenom prostoru.
Luis Enrique je igrače rasporedio u formaciji 4-3-1-2 (Ter Stegen – Sergi Roberto, Pique, Umtiti, Alba – Busquets, Rakitić, Iniesta – Messi – Alcacer, Suarez) koja je defanzivno prelazila u 4-4-2 (Ter Stegen – Sergi Roberto, Pique, Umtiti, Alba – Rakitić, Busquets, Iniesta, Alcacer – Messi, Suarez) sa malim razmakom između prednje i zadnje linije. Real je nekoliko puta dugim loptama pokušao iznenaditi visoko pozicioniranu odbranu Barce, ali nije uspio postići gol iz takvih akcija.
Enriqueova odluka da Alcacer i Suarez u fazi napada zauzmu mjesta dva napadača bila je i očekivana pošto je Alcacer svakako u tim ušao zbog suspenzije Neymara. Španski napadač nije vješt u situacijama jedan na jedan kao Brazilac i teško se može uopće porediti sa njim na poziciji lijevog krila, pogotovo ako uzmemo u obzir ulogu koju Neymar ima kao lijevo krilo Barcelone. Stoga, strateg Barce je morao malo improvizirati. I bio je uspješan u tome.
Barcelona je, kako smo i navikli, napade gradila izlaskom kroz sredinu gdje se Messi spuštao u vezni red pri čemu je Rakitić izlazio naprijed. Ukoliko bi uspijevali probiti Realov vezni red, igrači Blaugrane su se bazirali na napade preko lijeve strane gdje je glavnu ulogu imao Alba sa svojim utrčavanjima. To im je uspijevalo u otvaranju utakmice i tu vjerovatno i leži razlog Zidaneove reakcije da Balea premjesti na desnu stranu i markira Albu.
Barcin nedostatak kvalitetnog desnog bekaOvdje je važno naglasiti Barcin fokus napada preko lijeve strane, jer je taj fokus u ovoj sezoni postao više stvar nužde, a ne potrebe. Naime, Barcelona nije uspjela nadomjestiti odlazak Danija Alvesa u Juventus, a njegovu ulogu (neplanirano) zauzeo je Sergi Roberto. U utakmicama kada Barca nailazi na čvrste odbrane, kao protiv Juventusa, nedostatak kvalitetnog desnog beka dolazi do izražaja, jer širinu koju je davao Alves u napadu Roberto ne uspijeva adekvatno ponuditi.
Navedene postavke igre bile su jasno uočljive od samog početka utakmice, a jedina promjena, koju smo i naveli, bila je u redovima Reala kada se Bale premjestio na desnu stranu. Njega je u 39. minuti zamijenio Asensio koji je imao istu ulogu.
Golovi u prvom poluvremenu bili su plod igre nakon prekida (Ramosov gol poslije izvedenog kornera) i individualnog kvaliteta (Messijev gol za 1:1), a drugo poluvrijeme donijelo je slične šablone s tim da je Real na otvaranju drugog dijela bio uspješniji u zatvaranju Barcinog veznog reda u fazi iznošenja lopte. Taj pritisak zajedno sa odličnim istrčavanjima Marcela i Carvajala donio je nekoliko odličnih šansi Realu, ali izostajala je bolja završnica.
Živost u igri Barce donio je Andre Gomes koji je zamijenio Alcacera u 70. minuti. Boljom saradnjom sa saigračima u posjedu lopte i boljom kretnjom u odnosu na Alcacera bivši veznjak Valencije pomogao je pri kreiranju Rakitićevog gola za 2:1, a kasnije je režirao Piquevu šansu u 80. minuti koja je mogla odlučiti meč, jer je Barca tada već imala igrača više.
Real je nakon uvođenja Jamesa Rodrigueza umjesto Benzeme u 82. minuti (ranije je pri rezultatu 1:1 Casemira zamijenio Kovačić) igrao vrlo ofanzivno te je prijetio uprkos tome što je imao igrača manje. Mjesto štopera, koje je ostalo upražnjeno isključenjem Ramosa u 77. minuti, zauzimao je prvo Kovačić, a kasnije Kroos. Barcelona je u tim momentima prelagano ispuštala posjed lopte, a ni defanzivno nije pokazivala brojčanu nadmoć. Time je poprilično naivno dopustila Realu da dođe do izjednačenja.
Ipak, na još naivniji način, Real je dopustio Barci da izjednači, jer je sa čak šest igrača u 92. minuti napravio visok presing iako je imao igrača manje na terenu. Ključnu ulogu u razbijanju presinga imao je, čudne li ironije, Sergi Roberto kojeg smo ranije opisali kao igrača koji se "izbjegava" pri gradnji Barcinih napada. Na kraju je presudio Messi.
Loše zatvaranje utakmice od Zidanea i Enriquea ponudilo spektaklRezimiramo li cijelu utakmicu, možemo reći da je Barcelona bolje kontrolirala igru u posjedu lopte gdje je ključnu ulogu imao Messi (sedam driblinga od 11 pokušaja, cijeli tim Reala imao je osam driblinga) svojim prodorima kroz sredinu, ali i da je Real ponajviše zahvaljujući sjajnim bekovima dolazio do prilika koje su natjerale Ter Stegena da skupi čak 12 odbrana (Navas je skupio šest odbrana) što je najveći broj odbrana nekog Barcinog golmana u ligaškim utakmicama od sezone 2003/04.
I Zidane i Enrique su u posljednjih 15 minuta meča napravili greške pošto su njihovi timovi olako primali golove pri rezultatima koji su im odgovarali i koje su mogli mnogo bolje čuvati. Istina, da nije bilo grešaka i da je neko odlučio zatvoriti gard, ne bismo gledali srčanu završnicu. A deblji kraj u pravljenju grešaka izvukao je Zidane.
Noć za zaborav imao je Ronaldo koji je skupio osam šuteva, ali je meč završio bez gola i bez asistencije.
Ni sudije nisu prošle bez grešaka. Prvo poluvrijeme je obilježila diskutabilna odluka da Casemiro ne dobije drugi žuti karton nakon prekršaja nad Messijem u sudijskoj nadoknadi prvog dijela, a u drugom dijelu je linijski sudija propustio signalizirati očigledan ofsajd Realovih igrača u 74. minuti, ali i korner za Real u 81. minuti.
Susret prvaka Evrope i prvaka Španije pružio je spektakl i utrku za La Ligu ostavio otvorenom. Bilo je svega, i taktičkog nadmudrivanja i taktičkih pogrešaka, i majstorija, kao i sudijskih previda u drugom poluvremenu koji na svu sreću ovaj put nisu direktno utjecali na konačnog pobjednika meča.
Ovo je bio jedan od onih mečeva u kojima nema ekipe koja je više ili manje zaslužila pobjedu. A takve mečeve uglavnom odlučuje nadahnuće jednog čovjeka. Dakle, Leo Messi.
Omar Tipura/Klix.ba
