Sedi devojka u invalidskim kolicima u kafiću i prilazi joj dečko kome se svidela.
Nakon upoznavanja, dogovore se da sutra odu u park. Dok je gurao kroz park, pričali su kako bi mogli da vode ljubav! Ona mu predloži:
- Hajmo do onog drveta, ti me podigni da se uhvatim za granu, a ti uradi šta treba!
On je poslušao...
Kada su završili, on je vrati u kolica i odvede je kući. Kad iz kuće istrčava njena majka, i počinje da grli dečka!
- Hvala ti sine što si je vratio kući!
- Pa naravno da ću je vratiti, svašta!
A majka odgovara:
- Ima sine mangupa! Jebu i ostave, po tri dana visi na drvetu...

Mujo i Suljo pričaju o svojim ženidbama, svatovima i ostalom i veli Mujo:
- Meni je najdraže kad pustim snimku svadbe unazad i sjednem pa gledam...
- Što?
- Pa... muzika vraća pare, janje se sastavi, a Fata ode kući materi.

Zašto škoti gledaju porno filmove unatrag?
- Zato što im se sviđa sretan završetak, kada prostitutka vraća novac klijentu.

pita nastavnik Ivicu:
– Ivice, tko se jučer penjao na moju jabuku?
– Nastavniče, ovdje u zadnjoj klupi se ništa ne čujete.
– Kako se ne čujem!? Dođi i sjedi na moje mjesto, reče nastavnik, a ja ću na tvoje pa mi postavi pitanje.

Promijenili mjesta pa će Ivica:
– Nastavniče, tko je noćas spavao s mojom sestrom?
Nastavnik odgovori:
– Imaš pravo Ivica, ovdje u zadnjoj klupi se zaista ništa ne čuje!

> Majstori
> *
> *Ponedjeljak, 12.00.
>
> - *Halo, dobar dan, Jakupcevic?
> - Ne, ali blizu, recite.
> - MD Profil ovdje, vozac, dostavio sam vam vrata, recite jeste li
> doma.
> - Nisam doma jer je ponedjeljak i podne, a trebate doc u utorak u 9.
> - A jebiga, ocete ili necete.
> - A dobro, recite majstorima da preuzmu.
> - Dobro, fala.
>
> *Ponedjeljak, 14.00
>
> - *Halo, dobar dan, Jakubovic?
> - Ne, ali dobar pokušaj, recite.
> - Ovdje montaža vrata, recite, jeste doma?
> - Ne, nisam, možda zato jer je ponedjeljak i dva su sata i imam
> dedlajn i krvarim od posla u užasnoj gužvi a vi ste trebali doc u
> utorak u devet.
> - Gledajte gospodine, cinimo vam uslugu...
> - Dobro, ali dajte se savjetujte s majstorima koji su u stanu da ne bi
> bilo problema.
> - Nema problema, mi smo profesionalci, a vrata su skupa i kvalitetna
> pa ce sve biti ok.
>
> *Ponedjeljak, 14.20
>
> - *Jakirovic?
> - Ne.
> - Recite, pa vaša stara vrata nisu demontirana?
> - Da. Inace nemam obicaj demontirat vrata kad idem na posao a majstori
> mi trebaju doci 24 sata kasnije.
> - Evo mi cemo vam ih demontirat za 300 kuna.
> - Pa kaj nije to u cijeni?
> - Ahahahah, što je vama, ocete il necete?
> - A ruši brate... Za koliko ste gotovi?
> - Za sat vremena najviše.
>
> *Ponedjeljak,16.30
>
> *Pobjego s posla na pola sata s tendencijom hitnog povratka jer radim
> u mjesecniku a kraj je mjeseca, jer su pola sata prije monteri vrata
> rekli da ce vrata biti montirana za pol sata.
> Vrata nisu montirana, fali štok, pola unutarnjeg i veci dio vanjskog
> hodnika od zgrade.
> Majstori muce beton ispod vrata, znoje se, psuju, iskre lete i
> uništavaju sve što mogu.
> Usred sobe lokva jer su majstori da bi ukljucili fleksericu -
> iskljucili frižider.
> Deseci kila betona, armature, zidovi, drvo od štokova divlje
> porazbacani po zahodu i prostorijama, netaknuti.
> Vidno lud, nekako pokušavam kontrolirat stvari i stajem na loptu.
>
> - Majstori, jeste li za pivicu?
> - Ne, ali sok može.
>
> Sok, sok, sok...
>
> - Jeste pri kraju?
> - Evo, samo malo, nešto se zakompliciralo.
>
> Odem nadrkan u sobu, jer decki ni izbliza nisu gotovi, iako ne znam
> što se može zakomplicirati s bušenjem vrata ako 8 sati svakodnevno
> cijeli život bušiš beton da bi mogao ugurati vrata i to ti je jedini
> posao.
> Malo brišem prašinu i premještam stvari, kitam štokove, kad ni sat
> vremena kasnije cujem glas - evo, gotovo je.
> A tamo...
> Narucio sam lijeva vrata.
> Napisao sam lijeva vrata teti koja je to napisala na racun koji
> naravno više nisam provjeravao.
> Cijeli su život tamo lijeva vrata da se, kad se ulazi u stan gleda u
> boravak a ne u zahod.
> Naravno, na ulazu su stajala desna vrata.
> Drhtim...
>
> - Ovo su desna vrata.
> - Pa da.
> - Tražio sam lijeva vrata.
> - Ma to su vam Talijanska vrata. Znate Digice, kod njih uvijek nešto
> naopako.
>
> To je ekvivalent tome da ti cura ima medicu pod pazuhom!
> Ne znam Digice ni njihovu isusovu tehnologiju izrade vrata, platio sam
> 5.000 kuna za lijeva vrata, tu mi stoje desna.
>
> - Žao nam je, zovite šeficu.
>
> - Dobar dan.
> - Dobar dan.
> - Narucio sam lijeva vrata, došla mi desna.
> - Ne razumijem gospodine, sjecam se da ste rekli desna.
> - Ne nisam, ne trebaju mi desna, hocu lijeva.
> - Žao mi je gospodine, meni pišu desna, došla su vam desna, ne mogu
> vam pomoci, tu tu tu...
>
> Obrve mi se spuštaju pod težinom žile ceonuše kuckaljke.
> Moja rijec protiv rijeci neke tete koja je vjerojatno dobila bonus jer
> se riješila zadnjih desnih vrata sa skladišta...
>
> - Ok, decki, promijenite to.
> - Ahahahah, gospodine, to su protuprovalna vrata, nemere se to sam
> tak.
> - Ne zanima me, mijenjaj.
> - Žao mi je gospodine, trebali ste paziti prije nego što ste potpisali
> dostavi.
> - Ali nije me bilo na dostavi jer je došla dan ranije!
> - To je vaš problem.
>
> Prilazim vratima koja se ne mogu zatvoriti jer jezivo škripe i stružu
> po podu.
> Metla stoji metar od majstora, ali je oni ne primjecuju i gledaju u
> zrak.
> Metem.
> Jedva se zatvaraju uz trzaj. I na guranje ramenom.
>
> - Momci, previše ste ovo spustili, kako ce plocice stat?
> - Hah.. Kakve plocice? (i pogledaju se kao dva informaticara kad
> shvate da treci nije cuo za tetris)
> - Pa keramicke plocice, 160 kuna kvadrat, divne reljefne...
> - Hehehe, ali gospodine, pa tu više ništa ne stane.
> Možda možemo dic tri
> milimetra.
> - Dobro, zašto niste nikog pitali?
> - Pa nismo se htjeli mješat, oni su radili svoj posao.
> Možemo mi sad dobit
> naših 300 kuna?
>
> Sjedam za comp i pišem protestno pismo u MD Profil.
> Mail mi se vraca ko hracak s Twinsa - nema recipijenta ili je pun, ili
> nemre, ali nije se poslalo.
> Zovem keramicara i pitam koliko treba mjesta da stavi plocice. 13
> milimetara.
> Ajde, valjda ce uspit tolko dic...
> Zovem MD Profil, niko se ne javlja jer je prošlo 17.00.
> Pokušam usisat smece, ali usisivac odlucuje umrijeti.
> Nosim šutu i štokove u podrum, vrata mi je pomogo prenjet jedan
> majstor...
> Majstori odlaze.
> Dolazim do vrata. Vrata se ne žele zatvorit.
> Naslanjam mrtvi frižider na njih.
> Liježem tužan u prašinu s mirisom prepecenog bakelita ko onomad nakon
> požarstva iznad Uroševca kad sam shvatio da mi je neko maznuo cetkicu
> i kalodont iz transportne i da jedina deka koja je ostala u zemunici
> nije moja nego svacija...
>
> *Utorak 7.15
>
> *Zvoni telefon, javlja se šefica kojoj ja od jucer navodno više nisam
> briga.
> Kažem joj da se vrata ne daju zatvorit, ona kaže da ce rec deckima
> koji su bili jucer i da oni krecu iz ovih stopa.
> Yes, ima te bože!
> Tri sata kasnije, zovem i po dvanaeesti put decke.
>
> - Pa issamu, di ste vi, cekam vas tri sata (kolko i moj šef ceka mene
> koji se ne micem, a moj šef nažalost nema milosti...), jel stižete?
> - Joj, ne, imamo hitnu intervenciju u Gorici, jedna obitelj ne može
> izac van iz kuce.
> - Ali ja nisam zatvorio vrata preko noci, mogli su me, mogli su mi....
> Pa kad cete doc?
> - Evo za sat vremena.
>
> *Utorak, 11.00
>
> *Telefon, pristojni gospodin iz MD Profila ocigledno zadužen za ovakve
> prilike.
>
> - Dobar dan, gospodin Jakopovic? (ovaj je ozbiljan, zna mi prezime,
> bit ce
> nešto!)
> - Ja sam.
> - Zovem iz MD Profila, kako vam mogu pomoci, cujem da je bilo
> problema.
> - Pa došla su desna umjesto lijevih, ne daju se zatvoriti i ni
> pomaknuti ni milimetar.
> - Sredit cemo nešto, naši su decki na putu.
>

Prve bračne noći skida se Crnogorac, a mlada će: - Auuuuu, junače, ala ti je mali! - Muči, ženetino, to ti se čini jer je soba velika!