1970. prijelomna za Beatlese i Stonese; umrli Janis i HendrixBeatles & Stones 40 godina kasnijeKako je vraÅ¡ki značajna bila ta 1970.!
Beatlesi su pop, a Stonesi rock? Nikako, jer ‘Rubber Soul’, ‘Revolver’, ‘Sgt. Pepper’ i ‘Bijeli album’ jednako su veliki prinosi rock and rollu kao paralelni projekti Stonesa ‘Aftermath’ i ‘Beggars Banquet’
Beatles su 8. svibnja objavili svoj posljednji album – zlosretni “Let It Beâ€, a Rolling Stones, čije senzacionalne neobjavljene snimke sa sessiona na kojima je snimljen čudesni “Exile On The Mian Street†upravo draÅ¡kaju nostalgične žice globalne rockerske publike – u rujnu izdaju svoj posljednji album za diskografsku kuću Decca, naslovljen “Get Yer Ya Ya’s Out!â€. “Dolinu suza†zauvijek su napustile kultne figure rocka Jimi Hendrix i Janis Joplin.
Četrdeset godina poslije oboje su trajno žareće ikone i prava uporiÅ¡ta žilavog mita “živi brzo i umri mladâ€, te s diskografijama koje su, unatoč skromnom broju albuma objavljenih za života, narasle do neslućenih razmjera. O Beatlesima i Stonesima da se i ne govori, jer za obje arhetipske grupe rocka 1970. godina – danas je, u godini velikih rock jubileja, to očitije no ikada – bila prijelomna.
DoduÅ¡e, ukupna diskografija Beatlesa, digitalno remasterirana s mono i stereo vrpci iz Abbey Road studija, zapakirana u “izvorne†ovitke s rjeÅ¡enjima zapamćenima s vinilnih izdanja, objavljena je proÅ¡le, a ne ove godine, dok je slavljenik “Let It Be†svoje nesuđeno izdanje po izvornim zamislima banda, s naslovom “Let It Be...Nakedâ€, dobio joÅ¡ 2003.
No, četrdeseta obljetnica objavljivanja posljednjeg studijskog albuma te trideset godina od ubojstva Johna Lennona naprosto je idealna za sumiranja “slučaja Beatlesâ€, pa čak i za njihovo novo uspoređivanje sa – glasio je čvrsti stereotip – ljutim rivalima i stilskim te svjetonazornim antipodima Stonesima. Stereotip “Beatlesi su pop, a Stonesi rock†odavno već ne drži vodu.
Konačno, projekt “Antology†– s deset DVD-a, pripadajućom knjižurinom napisanom u prvom licu te remasteriranom diskografijom – čak je i tvrdoglavim zagovarateljima teze o “mekim†i građanski umivenim Beatlesima te vječitim buntovnicima Stonesima, podastro obilje dokaza koji demontiraju medijski posredovanu crno-bijelu sliku dviju možda i najznačajnijih grupa u povijesti rocka.
Genijalnost “Rubber Soula†i “Revolveraâ€, eksperimentalni karakter “Sgt. Peppera†te smiono žanrovsko otvaranje koje je obilježilo dvostruki “Bijeli album†jednako su veliki prinosi rock and rollu kao istovremeni projekti Stonesa “Aftermath†i “Beggars Banquetâ€. Å toviÅ¡e, ako se gleda paralelna diskografija obaju bendova do 1970. Beatlesi imaju bitno viÅ¡e vrhunskih albuma.
No, s druge strane, neosporno je da su upravo na prijelazu šezdesetih u sedamdesete i prvim godinama nove dekade Rolling Stones “eksplodirali†te s tri uzastopna zgoditka – najprije koncertnim Get Yer Ya Ya’s Out! iz 1969. a onda i studijskim remek-djelima “Sticky Fingers†i “Exile On The Main Street†- ostvarili jedan od najimpresivnijih nizova u povijesti diskografije rocka. S nijednim od njih “Let It Be†se nije i ne može mjeriti.
Uostalom, u svibnju 1970. kad je “Let It Be†konačno objavljen, Beatlesi viÅ¡e nisu postojali kao aktivna grupa. Materijal snimljen početkom 1969. u suradnji s producentom Philom Spectorom ostao je u bunkeru, a band umjesto njega, ponovno s Georgeom Marinom u starim EMI-jevim studijima snima, a u rujnu i objavljuje (sjajni) “Abbey Roadâ€.
Osuđen na propast “Let It Be†je od početka bio gotovo pa osuđen na propast. DoduÅ¡e, “Get Back†i njegova B-strana “Don’t Let Me Down†bili su objavljeni kao singl, no ambiciozno zamiÅ¡ljen projekt, snimljen i kamerama u Twickenham Film Studios i podrumskom studiju smjeÅ¡tenom u zgradi Appleove londonske srediÅ¡njice, stavljen je na čekanje kao nedovrÅ¡eni projekt neizvjesne sudbine.
Phil Spector i band su se snimljenom materijalu vratili u siječnju 1970. i nekako skrpali album, doslovno iznuđen dokumentarcem koji je u to vrijeme bio već montiran i spreman za objavljivanje. Posljednja snimka “Beatlesa†– vokali nasnimljeni na ranije snimljenu glazbu za “Let It Be†– nastala je 4. siječnja i to bez Johna Lennona.
Beatlesi su odradili svoju posljednju zajedničku svirku na krovu zgrade kompanije Apple Records u Saville Rowu, a Rolling Stones su istodobno doživljavali svoje prave koncertne trijumfe
Odsustvo banda nije pak spriječilo Phila Spectora da skladbama u fazi kasnijeg “overdubbinga†dadne svoj “autorski pečat†pa je, primjerice, “The Long And Winding Road†u konačnici dobila orkestralnu dogradnju i zbor. Dok se “velika četvorka†doslovno raspadala pred filmskim kamerama na sessionu koji je dao “Let It Beâ€, Stonesi su s novim gitaristom Mickom Taylorom snimili prvi album bez Briana Jonesa (svirački prisutnog na albumu samo u fragmentima).
Rezultat je – za razliku od snimki Beatlesa – bio fascinantan. Album “Beggars Banquett†bio je, naime, naznaka novog velikog i plodonosnog zaokreta prema rhythm and bluesu i blues rock zvuku te projekt koji je iznjedrio antologijske “Midnight Ramblerâ€, “Gimme Shelterâ€, izvanvremenu baladu “You Cawn’t Alway’s Get What You Wantâ€...
Dok su Beatlesi u siječnju 1969. odradili svoju posljednju svirku pred publikom, ukazavÅ¡i se nenajavljeni na krovu zgrade svoje kompanije Apple u Saville Rowu, Rolling Stones su godinu pretvorili u pravi koncertni trijumf.
Zakotrljali se snažno Nije ga umanjila ni tragedija na festivalu u Altamontu kada su – jedno je od općih mjesta u povijesnici rock and rolla – Hell’s Angels kao redari nasmrt nožem izboli jednog posjetitelja. Naime, nakon koncerta u Hyde parku kojim su Stonesi komemorirali smrt Briana Jonesa te urbi et orbi predstavili novoga gitarista, uslijedila je senzacionalna američka turneja zabilježena i na odličnom koncertnom albumu “Get Yer Ya Ya’s Out!â€.
Snimke iz Madison Square Gardena doživjele su ogroman uspjeh, popevÅ¡i se 1970. na sam vrh britanskih rang-lista i dospjevÅ¡i na 6. mjesto Billboardove liste u Americi. Bilo je očito da su Stonesi na pragu nove etape i najboljih godina dugovječne karijere. Pokazao je to i sljedeći studijski projekt “Sticky Fingersâ€, objavljen 1971. kao prvi album na njihovoj vlastitoj etiketi Rolling Stones Records.
“Brown Sugar†oborio je sve rekorde i postao singl koji se najbrže popeo na prvo mjesto američke rang- -liste utirući put i za album. “Sticky Fingers†bio je naprosto pravo remek-djelo, etabliravÅ¡i i – do danas neraskidive – veze Stonesa s country-rockom, posebice u temama “Dead Flowers†i “Wild Horses†koje su bile nadahnute druženjem Keitha Richardsa s Gramom Parsonsom.
Na pitanje mogu li nadmaÅ¡iti dosege “Sticky Fingersâ€, Stones su godinu poslije odgovorili albumom “Exile On The Main Streetâ€, najboljim albumom u njihovoj ukupnoj diskografiji, ali i jednim od ključnih i utjecajnih albuma sedamdesetih. DoduÅ¡e, s iznimkom “Tumbling Diceâ€, pjesme koja je bila Top Ten hit s obje strane Atlantika, album nije dao veliki hit koji bi se mjerio s uspjehom “Brown Sugarâ€, ali je bio pravi manifest “novih†Rolling Stonesa.
“Exile On The Main Street†je sjajno ostario. Pokazalo je to i netom objavljeno remasterirano izdanje albuma koji je, na radost fanova, dobio i cijeli jedan CD “bonusa†s deset ranije neobjavljenih brojeva začetih na istim sessionima na kojima je nastao materijal izvorno dvostukog vinilnog albuma. NaÅ¡lo se tu osam tema koje su se mirne duÅ¡e, uz malo studijske dorade, mogle naći uz bok ostalim skladbama s albuma. Primjerice, “Following The Riverâ€, stoji uz sam bok najboljim baladama Stonesa.
Besmislena dilema Beatlesi ili Stonesi? Dilema se i danas – kao i u Å¡ezdesetima – čini ne samo bedastom već apsolutno besmislenom. Mnogi se neće složiti, ali jednako blesavom i suviÅ¡nom kao i nadmudrivanje koji je od nedavnih sjajnih zagrebačkih koncerata, onog “meksikanaca†Los Lobosa i “metalaca†iz Metallice, bio “rokerskijiâ€. Pa ma Å¡to horde headbangera mislile o tome.
2010. je godina tužnih jubileja Moglo bi se slobodno kazati da je 2010. godina velikih rock jubileja i značajnih okruglih obljetnica. Nažalost, manje zbog značajnih albuma koji su objavljeni na ‘godine s nulom’, a viÅ¡e zbog preranih odlazaka rock zvijezda.
Na primjer, prije pedeset godina poginuo je rocker Eddie Cochrain (ostavivÅ¡i za sobom vječni ‘Summertime Blues’), Jimi Hendrix i Janis Joplin su preminuli 1970., a deset godina poslije rokersku ‘dolinu suza’ napustili su Ian Curtis – karizmatični pjevač Joy Divisiona, John Lennon – ubijen pred kućnim pragom newyorÅ¡ke Dakote, bubnjar Led Zeppelina John Bonham, pjevač AC/DC Bon Scott...
Prije dvadeset godina poginuo je pak velikan bluesa Stevie Ray Vauhgan, a prije deset preminuo je veteran pub rock i novovalne scene Ian Dury. Kud ćeÅ¡ boljih razloga za reizdanja, kompilacije i profitabilna diskografska prepakiranja posthumnog izdavačkog biznisa.
SlobodnaDalmacija.hr
